Proces je izumio Sir. John Herschel 1842 godine. Relativno je jednostavan i neopasan (toksičnost) proces te je pogodan za početak bavljenja alternativnim procesima. Tonski je dosta „grub“ pa svi oni koji žele finije tonske prelaze posežu za NOVIM CIJANOTIP PROCESIMA. Ali o tome kasnije.
Kemijske supstance su jednostavne za pripremu . Možete kupiti gotove pripreme koje se samo razrede vodom ili se možete upustiti u „kemijanje“ . Potrebni su vam: amonijev fericictrat i kalijev fericijanid. ( Bostic&Sulivan ih prodaje u pakiranjima za 250 ili 500 ml).
Miješanjem 1:1 dobije se relativno neosjetljiva otopina koja se nanosi na željenu podlogu. Najbolje je otopinu nanositi u polutami ili u tamnoj komori pod crvenim svijetlom (važno je izbjeći bilo kakav izvor UV svijetla).
Za podlogu se najčešće koristi papir, ali se može nanositi na drvo, tkaninu, kamen itd. Podlogu na koju je nanešena fotoosjetliva otopina nakon sušenja možemo pohraniti u mračni prostor i koristiti kada poželimo.
Eksponiranje se vrši pomoću sunca ili pomoću UV lampe. Osvijetljeni dijelovi mijenjaju boju od prusko plave prema sivo plavoj i nakon 3-4 min osvjetljavanja ( ljeto) fotografija je spremna za ispiranje. Ispiranjem se otapaju neeksponirani dijelovi fotografija. Opći kontrast pada sa dužinom ispiranja jer voda skida i dijelove eksponirane slike. Nakon sušenja fotografija ponovo malo poboljšava kontrast zbog oksidacije.
Da bi se postigao veći kontrast u vodu za ispiranje se dodaje vodikov peroksid(3 ili 6 postotni – cca 100ml peroksida na 1000ml vode).
Konačna fotografija se suši na zraku ili na cca 40°C.
